Blog je napravljen u čast imena knjige "Suze moje duše" jednog od najmlađih novinara, pisca i maratonaca u Hrvatskoj, Krešimira Šimića - Šime.Sve je zabilježeno na papiru,ali knjiga će biti popračena i u elektronskom obliku.Na ovoj stranici ćete pronaći eseje iz knjige "Suze moje duše" što je potvrda da mladi autor ima za cilj širiti istinu o djeci usnulih vojnika i njihovim ranama na duši koje će vječno ostati svježe,a ne zaraditi pljesak javnosti ili pak popuniti žutu štampu svojom autobiografijom,slikama i reportažama.Želimo vam ugodno čitanje iako će ono ponekad biti popračeno suzama, zdravim suzama zbog pronalaženja svojih osobnosti u tekstovima autora. Slobodno nam pišite, dajte nam povratnu informaciju o vašem doživljaju pjesama i eseja koje ste čitali, jer to će nam biti najbolji pokazatelj uspjeha dopiranja do izvora duša čitatelja.
S poštovanjem,
administratori SMD-a
Obavijest::
TRENUTNO NEMA PROMOCIJA KNJIGE
O autoru:
Krešimir Šimić - Šima, rođen je u Slavonskom Brodu 07.11.1988.Osnovnu i srednju školu završio u rodnome gradu.Trenutno je student Kineziološkog fakulteta.Profesionalno se bavi trčanjem maratona i ultramaratona.Veliku ljubav gaji prema umjetnosti od najmlađih dana. Iza sebe ima izdanu knjigu "Suze moje duše", a knjiga "Moj ključ života" koje je također autor u javnosti će se pojaviti na proljeće 2010.godine.Jedan je od najmlađih članova Udruge umjetnika Tin Ujević u Zagrebu.Nagrađen je nekoliko puta spomenicama i priznanjima za svoje doprinose obilježavanjima dana prisjećanja žrtava u gradovima diljem Lijepe naše.Iza njega su uspješno istrčani brojni maratoni i ultramaratoni,kao npr. "108 km za 108.brigadu"(u čast poginulim pripadnicima 108. brigade,među kojima je i njegov otac), "7 maratonaca za 7 branitelja" (u čast prvih 7 poginulih branitelja Grada Splita), Osijek - Vukovar (u čast palim braniteljima Grada Osijeka i Vukovara), četverodnevna hodnja "Svaki kilometar za jednog heroja" (zavjetni križni put od Okučana do Iloka) i trenutno je u ciklusu priprema za istrčati u 09.mjesecu 2010.god. ultramaraton od Zagreba do Vukovara u dužini od 350 km. Knjiga "Suze moje duše" je za kratki vremenski period ispunila svoj san.Doprijela je do preko 1000 Hrvatskih duša, braniteljima i djeci usnulih vojnika daje snagu da izdrže ovozemaljske nedaće, upija čitateljeve suze boli, daje za pravo čitatelju da zapiše svoje osjećaje u njezinoj srži (prostor za zabilješku čitatelja) i u sebi nosi poruku "MOJ AUTOR I JA SMO SAMO OPOMENA ZA BUDUĆNOST". Do sada je održano 7 promocija diljem naše domovine,ali na toj brojci ne planira stati. Ljudi koji ju predstavljaju i govore u njezino ime su: Nedjeljka Balog (recezent i urednik), pukovnik (Damir Vinković (recezent i legenda Domovinskog rata), prof. i glumac Joško Ševo (voditelj na promocijama), Jurica Bohm (glazbeni program), pjesnik Ante Nadomir Tadić Šutra (voditelj na promocijama) i sam autor Krešimir Šimić.
Mudre misli K. Šimića
Svoje grijehe sakrivaš od Boga?To ti je čovječe kao da kuću želiš sakriti iza bambusovog štapa…
U životu ne postoji slučajnost,postoji samo Božja volja,a ti ili ju uspiješ oslušnuti ili ne…
Što god radio u svome ovozemaljskom životu,radi na slavu Bogu jer samo tako ćeš osjetiti okus istinskog uspjeha…
Čovjek ne voli lutati i zato upoznaj prisutnost ranjenog Krista u svome ovozemaljskom životu,jer to je jedini pravi put.Svi ostali te vode krivo ili te uvijek vrate na početak…
Do kada ćeš prebirati po tim zrncima koje ponekad nosiš oko vrata kao po mobitelu?Ta zrnca nisu dekoracijska stvar oko tvoga vrata,u njima čovječe leži tvoj spas…
Sa svojim dečkom ili sa svojom djevojkom ne živiš ljubav ako ga kitiš cvijećem i riječima „volim te“.Živjeti ljubav počinjete onoga trenutka kada mu/njoj prepustiš da čuva ono tebi najsvetije,DUŠU.
Ljubav je kao vijenac.Taj vijenac ne čini prekrasno svježe cvijeće,činite ga vi.Samo na vama je koliko ćete biti uspješni u njegovoj dekoraciji.
Govorimo da je ovozemaljski život težak križ i nikako ne želimo priznati da nam je težak upravo zbog nas samih,jer živimo neprirodnim i talačkim životom…
Kada sam počeo trčati cestovne maratone i „vrtjeti“ kilometre Lijepom našom,dojmila me se jedna mudra misao o maratoncima:“Najbolji put za krenuti prema sreći je KORAK“…To je doista tako,a ti ne moraš trčati,pruži taj korak na drugim poljima svoga života i naći ćeš sreću.Samo uporni i oni koji su spremni ući u koštac sa rizikom dođu do cilja…nitko drugi…
Mladost je igra i potpuna sloboda,a to znači da nam je u mladosti sve moguće.Uspjeh ovisi samo o čovjekovoj volji i odricanju potrebnom da prijeđe trnoviti put života i dođe do zacrtanog uspjeha…
Nisam samo sportaš i maratonac,smatram sebe ratnikom,a svaki maraton ratom.Biti ratnik ne znači savršenstvo,niti pobjedu ili pak neranjivost.Ratnik baš treba biti ranjiv,jer to je njegova najveća hrabrost...
Čovjek na zemlji je kao pčela u košnici!Svatko od nas ima svoje mjesto i zadaću ispod neba plavoga,samo je razlika u tome što je netko svjestan svoje zadaće,a netko ne želi to biti...
Voljeti i živjeti sa umjetnikom je težine kao vuča zatvorske kugle uz nogu po blatnjavom putu,ali ako ti je ljubav i vjera u toga čovjeka dovoljno jaka da ga prihvatiš takvoga,on će ti pokazati nešto najljepše,vidikovac sa kojega on promatra svijet…
Kontakt:
Kontakt za kupnju knjige:
091 544 3869 autor
099 414 3848 autor
Ako želite pisati autoru,
to možete činiti na e mail:
kresimir_simic@hotmail.com
kresimi@gmail.com
Pismo ocu jednog tužnog dječaka: MOŽE LI SE OPROSTITI ZLO?!
SJEĆAMO LI SE SADA NAKON 17 GODINA VREMENA KADA SU ZLOGLASNE ČETNIČKE HORDE NAPALE NAŠU ZEMLJU? SJEĆAMO LI SE MOŽDA HEROJA KOJI SU NAS STAVILI POD SVOJE OKRILJE I BRANILI NAS VLASTITIM ŽIVOTIMA OD OKRILJA SRPSKIH KRVNIKA KOJI SU BILI ŽELJNI ISISATI IZ HRVATA NJEGOVU KRV U KOJOJ ŽIVE OD PAMTIVIJEKA GENI POBIJEDE I PONOSA! ZA SVAKOGA HRVATA RIJEČ „OPROST“ JE TEŠKA JER U DUŠI SU NAM OSTALE ZAUVIJEK RANE KOJE NE MOGU ZACIJELITI...
NAŽALOST, JEDAN JE DJEČAK OSJETIO U ŽIVOTU ŠTO ZNAČI I KAKO JE KADA TI NETKO ODUZME PRAVO NA SREĆU, PRAVO DA SE VESELIŠ SVAKOME NOVOM DANU SA SVOJOM OBITELJI, DA SE DIVIŠ ČOVJEKU KOJEMU SE OBRAĆAŠ S RIJEČI „TATA“, DA BLAGDANSKE OBJEDE PROVODE ZAJEDNO, A NE KAO SADA ŠTO IH PROVODI. DA SJEDI S MAMOM ZA STOLOM I ZURI U PRAZNU STOLICU NA KOJOJ JE TREBAO SJEDITI NJEGOV OTAC...
TATA MU JE OTIŠAO U RAT KADA JE IMAO SAMO TRI I POL GODINE. MA KOLIKO GOD TO MALO GODINA BILO DA BI DIJETE NEŠTO SHVATILO, ON SE DOBRO SJEĆA SVEGA. SJEĆA SE NEKIH TRENUTAKA KOJE SE MOTAJU PO NJEGOVOJ GLAVI CIJELI ŽIVOT. TO SU STVARI S KOJIMA SVAKU VEČER LIJEŽE I U JUTRO SE S NJIMA BUDI. STRAŠNO JE ŽIVJETI S TAKVIM TEŠKIM I KRVAVIM USPOMENAMA JER IH SE TEŠKO RIJEŠITI, A MOŽDA IH SE I NE ŽELI RIJEŠITI JER SU MU OD VELIKOG ZNAČAJA, A ODGOVOR NA TO PITANJE SE KRIJE DUBOKO, DUBOKO U NJEGOVOM SRCU, ALI PRETIH JE UNUTARNJI GLAS NJEGOVE NAPAĆENE DUŠE DA BIH ČUO TAJ TOLIKO TRAŽENI ODGOVOR…
OTAC JE ZAKORAČIO PREKO KUĆNOG PRAGA, NAPUSTIO SVOJ DOM, SVOJU ŽENU, SVOJE JEDINO DIJETE KOJE JE U NJEGA GLEDALO TOPLIM, ALI POMALO ZABRINUTIM POGLEDOM JER JE ONO IPAK OSJETILO DA SE NEŠTO ZBIVA OKO NJEGA. BIO JE TO POSLJEDNJI OČEV POLJUBAC UPUĆEN TOME MALOME DJEČAKU, BIO JE TO POSLJEDNJI NJEGOV DAH NA DJEČAKOVOM LICU. ZAKORAČIO JE PREKO PRAGA SVOGA DOMA I OTIŠAO U NEPOVRAT...
ČOVJEK-BIĆE ZA KOJEGA SVEĆENICI I PSALMI GOVORE DA JE NAJVEĆA VRIJEDNOST OVOGA SVIJETA,ODUZEO MU JE NEKOGA TKO MU JE TREBAO BITI IDOL, NJEGOVA ZAŠTITA,NJEGOV SAVJETNIK,NEKOGA ZBOG KOGA MU NE BI KAO SADA BILO TEŠKO I ČUDNO IZGOVORITI RIJEČ „TATA“.UPRAVO ZBOG TE NAJVEĆE VRIJEDNOSTI SVIJETA ZAUVIJEK SU SE ZATVORILE PLAVE OČI DJEČAKOVA OCA.
ALI ON NIJE OSTAO SAM,OSTALA JE UZ NJEGA NJEGOVA MATI I NJEGOVE BAKE KOJE SU NJEGOV PONOS,NJEGOVO SVE.ONE SU GA ODGOJILE I TOLIKU SU BRIGU O NJEMU VODILE DA JE RIJETKO PRIMJETIO PRAZNINU DA NEMA OCA.ODGOJEN JE KAO KRŠĆANIN I VJERA MU JAKO PUNO ZNAČI.ON ZNA DA NJEGOV BOG ZA NJEGA IMA PLAN I DA GA NIKADA NEĆE OSTAVITI SAMOGA U PUSTINJI DA SE OSLONI NA RAME SOTONE I DA PODLEGNE NJEGOVIM RASKOŠNIM NAGRADAMA KOJE MU NUDI AKO PRISTANE DA MU ON BUDE SVJETLO I NJEGOV SPAS KAO ŠTO SU TO ČINILI NEKI LJUDI 90-TIH GODINA.ONI SU BILI NEZASITNI,HTJELI SU TUĐE DOMOVE,TUĐE TLO,HTJELI SU BITI VELIKE VOJSKOVOĐE,STRAH I TREPET NAMA HRVATIMA,ALI TU SMO SE UVJERILI DA JE ISUS IMAO PRAVO KADA JE REKAO DA MALI LJUDI,ALI VELIKOG SRCA, OPSTAJU I POBJEĐUJU...
Taj dječak je ovako napisao svome ocu:
GDJE SI SADA MOJ JEDINI TATA?!JESI LI U ZVIJEZDAMA?JESI LI CVIJET U NEBESKOME POLJU?!
U MENI VRVE TISUĆE PITANJA,A ODGOVORA NIOTKUDA.
PITAM SE NEKADA KOJA JE BILA TVOJA POSLJEDNJA OVOZEMALJSKA MISAO, TATA?!
JESI LI OSJETIO BOL ILI JE SMRT DOŠLA ISTODOBNO?!
A MOŽDA SI MENE VIDIO,SVOGA SINČIĆA KOJI NIJE SVJESTAN ŠTO GUBI I BEZ ČEGA POČINJE NJEGOV ŽIVOT U OVOM ZATROVANOM SVIJETU?
ZAKLOPIMO LI OČI,VIDJET ĆEMO KAKO UZ ZVON CRKVENIH ZVONA,U MIRISU NEDJELJNOG TAMJANA VELIKA LJUBAV NOSI U VISINE I U ŠIROKA NEBESKA PROSTRANSTVA MNOGE MALE LJUBAVI...
PONEKAD...TIHO...POPUT RASTA TRAVE NEČUJNO UPITAM:
BOŽE MOJ,ZAŠTO OVAKO TEŽAK KRIŽ NOSIM?ALI ONDA MI SE ISTODOBNO POJAVI NEKAKAV PONOS PA NADODAM JOŠ TIŠE:TO JE BIO MOJ TATA!
NEBESKI OČE...
OPROSTI MI MOLIM TE ŠTO JOŠ NE MOGU DATI OPROST TIM LJUDIMA, ALI NISAM JA KRIV, TO SVE BOL U MENI PITA I TRGA MOJU DUŠU.
PITAM SE: TKO ĆE NADOKNADITI MAJČINU BOL I NJENE KRVAVE SUZE ŠTO ROSE OČEV GROB? TKO ĆE NADOKNADITI SVE OVE GODINE NJENE SAMOĆE? NJENE PATNJE DOK MI NIJE OSIGURALA SVE ONO ŠTO JE POTREBNO ZA MOJU KVALITETNU BUDUĆNOST?
KADA SE TO UPITAM, DIGNEM GLAVU I POGLEDAM U NEBO,ALI NEBO UPORNO ŠUTI U SVOME PLAVETNILU, TEK POKOJA PTICA POLETI ŠIROKO RASTVORENIH KRILA, A MENI SE ČINI DA BAŠ ONA SVOJIM MALENIM TIJELOM ZAKRILJUJE NEBESKI ODGOVOR....
TATA, VOLIM TE S PONOSOM, POZDRAVLJAM PO SUNCU, TE POLJUBCE I ZAGRLJAJE TI ŠALJEM PO ZLATNO TREPETAVIM ZVIJEZDAMA.
TATA... MOLIM TE ČEKAJ ME U NEKA SVIJETLA PRASKOZORJA-NA ONOME MJESTU GDJE BOL PRESTAJE...
JAKO JE TEŠKO PRIJATELJI MOJI ŽIVJETI S ČINJENICOM DA NIKADA NEĆU MOĆI ZAGRLITI SVOGA OCA I REĆI MU: “VOLIM TE TATA“, A DA I ON MENI ODVRATI: “I JA TEBE SINE MOJ“...
BEZ TOGA SAM BOGATSTVA OSTAO ZBOG NEČIJIH IDEALA, ZBOG NEKOGA TKO SADA UŽIVA U VELIKIM VILAMA I MILIJUNIMA, DOK JA SVAKE VEČERI LIJEŽEM BEZ TOGA DA MOGU OCU POŽELJETI NAJLJEPŠU LAKU NOĆ I PRONALAZIM UTJEHU U BOGU I OČENAŠIMA ZA NJEGOVU HEROJSKU DUŠU...
OČE, IAKO SU MI JOŠ OD TEBE OSTALA ZLATNO ISKLESANA SLOVA NA TVOME MRAMORNOME GROBU, TI ZAUVIJEK ŽIVIŠ U MENI, U SRCU MOJE MAJKE, U POVIJESTI OVE NAŠE NAPAĆENE ZEMLJE HRVATSKE...
DRAGI PRIJATELJU, VOLI SVOJU MAJKU, SVOJU BRAĆU, SVOJE SESTRE, SVOGA OCA, JER KAD IH IZGUBIŠ TEK ONDA SHVATIŠ KOLIKO SI BIO BOGAT DOK SI IH IMAO...
VRIJEDNOST I BOGATSTVO SE NE MJERE NOVCEM I MATERIJALNIM DOBRIMA NEGO VRIJEDNOSTIMA KOJE POSJEDUJEŠ U SRCU, DOBROTOM, DAREŽLJIVOŠĆU, LJUBAVI...
