Moja domovina
29.03.2010. u 00:51 | 0 Komentara | Print | # | ^
Moj Bože, kada danas pogledam našu domovinu, kada pogledam čime su
zaokupljeni mediji pitam se hoće li ikada pravda doći na zemlju ili je nećemo ugledati prije Tvoga poziva u vječni život? Svi su zakupljeni političarima, tko je koliko potrošio na izbornoj kampanji, koliko tko ima vila ili automobila, a branitelji, ljudi koji su istinski heroji ove zemlje pažnju privuku tek kada počine samoubojstvo, tek onda dobiju mali članak u kojemu se na njega gleda kao na nenormalnog čovjeka. Ma nije on nenormalan, nego se sjeti onih dana kada je ujutro pričao s prijateljem, a već mu je poslijepodne suznih očiju kopao grob u kojem njegov prijatelj odlazi na vječni počinak. Jako je puno mladosti ostalo na ratištima. Puno je danas branitelja koji ne mogu više trpjeti svu tu sramotu koju nanosite hrvatskom narodu. Shvaćam ja da je politika stroj koji upravlja ovom državom, ali ne samo njom nego i cijelim svijetom, ali kako vas nije sram pjevati pjesme kao što su “Moja domovina“ ili „Bože,čuvaj Hrvatsku“? Ma odakle vam sramosti izgovarati riječi tih pjesama? Zašto dirate u nešto što je nama djeci, čiji su očevi ginuli dok su se pisale te pjesme, svetinja?
Dopustite toj djeci da vam otpjevaju tu pjesmu, pa pogledajte hoće li biti smiješka na dječjem licu i hoće li možda netko zapljeskati nakon nje? Ma što vi znate o tome kako mi preživljavamo sve te silne godine bez svojih očeva, kako žive njihove žene, njihove majke? Mislite da ću ja ostatak života živjeti s osmijehom na licu ako vama stisnem ruku ili ako budem imao tu čast da me vi potapšate po ramenu i kažete kako će doći bolji dani? Nema gore stvari nego kada odrastaš bez životnog oslonca i nekoga tko ti je trebao biti sve.
Dok ste vi svoju dječicu otpremali u školske klupe, mi smo sami sjedali u svoje…
Dok su vaše klince udarali i zadirkivali, vi ste ih branili, a mi smo trpili batine…
Dok ste svojoj djeci čestitali prve rođendane i s njima puhali svjećice, mi smo svoje rođendane slavili s majkama i s mislima na onoga tko je trebao biti tu pokraj nas, a nije niti će ikada biti…
Dok budete ženili svoje sinove i udavali svoje kćeri biti će te najponosniji otac, a kada nama dođe taj čas, na mjestu naših očeva gorjeti će lampion i molit će se Očenaš…
Nikada više nemojte hvaliti naše očeve, čijom je krvlju natopljena ova zemlja, oni to od vas ne traže, nemojte im pljeskati za njihova herojska djela, ni to od vas ne traže, ali samo jedno od vas traže: Nemojte uništavati ono što su oni stvarali, ono zbog čega se nisu vratili svojim domovima, svojim sinovima i svojim kćerima…
Ova Hrvatska je sveto tlo i nije na prodaju niti će ikada biti dok smo mi živi, vama je to samo jedan obični komad zemlje, ali u toj zemlji počivaju naši očevi i to je njihova zemlja, a ne vaša. Prestanite grliti zapadnjačke ljude pune ideja i milijuna dolara, prestanite se diviti svjetskim vođama, počnite se diviti i grliti svoje branitelje, svoje invalide, svoje generale i sve one koji su stvorili ovu zemlju, jer vjerujte mi, kada se zapuca, neće jedan Obama dati svoj život da spasi vaš, ali ljudi koji su stvorili ovu državu sigurno hoće, činili su to 90-tih, učinit će to i opet.
Dragi moji, ratovi se ne dobivaju barutom, u ratu je pobjednik onaj tko ima veće srce, jedino je srce neuništivo, a ako se sjetite naših očeva i svih onih koji su hrabro branili ovu zemlju, shvatiti će te da je to uistinu tako.
O TI PROKLETA POLITIKO…
