Težak križ
29.03.2010. u 00:42 | 0 Komentara | Print | # | ^
Moj Bože, kada pogledam čime su zaokupljeni mediji, pitam se hoću li domovinu pravednika očutiti ili je neću ugledati prije Tvoga poziva u vječni život. Svi su zaokupljeni informacijama o političarima, tko je koliko potrošio na izborne kampanje, koliko tko ima automobila i vila, a gdje je medijski prostor za hrvatske branitelje? Pravednici, istinski heroji domovine pažnju medija privuku tek onoga trenutka kada počine suicid.Tek tada dobiju mali članak u kojemu se na njih gleda kao na nenormalne ljude. Ma nisu oni nenormalni, nego se sjete onih dana kada su ujutro pričali s prijateljima, a već su poslijepodne za neke od njih kopali grobove i suznih očiju ispraćali ih na vječni počinak. Sve je više onih branitelja kojima dušu razdire vaše sramotno ponašanje prema njima i njihovim obiteljima. Shvaćam da je politika stroj koji upravlja cijelim svijetom, ali kako vas nije sram pjevati pjesme kao što su „Moja domovina“ ili „Bože čuvaj Hrvatsku“ ? Ma odakle vam sramosti izgovarati riječi tih pjesama? Zašto dirate u nešto što je nama djeci,čiji su očevi ginuli dok su se pisali stihovi tih pjesama svetinja? Pitamo se do kada ćete imati srama pjevati ih? Dopustite nama djeci da vam otpjevamo te pjesme, pa pogledajte hoće li biti smiješka na našim licima i hoće li možda tko od nas zapljeskati nakon njih? Ma što vi znate o tome kako mi proživljavamo sve te trenutke i godine bez svojih očeva, kako žive njihove žene, naše majke, njihove majke, naše bake.
Mislite li da ćemo mi ostatak života živjeti s osmijehom na licu ako smo vama stisnuli ruku ili ako budemo imali tu čast da nas vi potapšate po ramenu i kažete kako će doći bolji dani? Nema gore stvari nego kada odrastaš bez životnog oslonca i nekoga tko ti je trebao biti stalna potpora u životnim padovima i usponima.
Dok ste vi svoju djecu otpremali u školske klupe, mi smo sami sjedali u svoje…
Dok su vašu djecu udarali i zadirkivali, vi ste ih branili, a mi smo trpili batine…
Dok ste svojoj djeci čestitali prve rođendane i s njima puhali svjećice, mi smo svoje rođendane slavili s majkama i s mislima na onoga tko je trebao biti pokraj nas, a nije niti će ikada biti…
Dok budete ženili svoje sinove i udavali svoje kćeri biti će te najponosniji roditelji, a kada nama dođe taj trenutak, na mjestu naših očeva gorjeti će svijeća i moliti će se Očenaš…
Nikada više nemojte hvaliti naše očeve, čijom je krvlju natopljena ova zemlja, oni to od vas ne traže, nemojte im pljeskati za njihova herojska djela, ni to od vas ne traže, ali samo jedno od vas traže: Nemojte uništavati ono što su oni stvarali, ono zbog čega se nisu vratili svojim domovima, svojim sinovima i svojim kćerima...svojim obiteljima.
Naša domovina Hrvatska je sveto tlo i nije na prodaju niti će ikada biti dok smo mi živi. Možda je to vama samo obični komad zemlje, ali u toj zemlji počivaju naši očevi i to je njihova zemlja, a ne vaša. Prestanite grliti zapadnjačke ljude pune ideja i milijuna dolara, prestanite se diviti svjetskim vođama, počnite se diviti i grliti hrvatske branitelje, hrvatske invalide, hrvatske generale i sve one koji su stvorili slobodnu nam Hrvatsku, jer vjerujte mi, kada bi ponovno započela agresija na našu domovinu, ne bi jedan Obama dao svoj život da spasi vaš, ali ljudi koji su stvorili našu Hrvatsku sigurno bih.Činili su to 90-tih godina, učinili bi to i opet.
Ratovi se ne dobivaju barutom, u ratu je pobjednik onaj tko ima i veće srce, jer jedino je srce neuništivo, a ako se sjetite naših očeva i svih onih koji su hrabro branili našu domovinu shvatiti će te da je to uistinu tako.
O Ti politiko, a gdje li je tvoje srce…
