Blog je napravljen u čast imena knjige "Suze moje duše" jednog od najmlađih novinara, pisca i maratonaca u Hrvatskoj, Krešimira Šimića - Šime.Sve je zabilježeno na papiru,ali knjiga će biti popračena i u elektronskom obliku.Na ovoj stranici ćete pronaći eseje iz knjige "Suze moje duše" što je potvrda da mladi autor ima za cilj širiti istinu o djeci usnulih vojnika i njihovim ranama na duši koje će vječno ostati svježe,a ne zaraditi pljesak javnosti ili pak popuniti žutu štampu svojom autobiografijom,slikama i reportažama.Želimo vam ugodno čitanje iako će ono ponekad biti popračeno suzama, zdravim suzama zbog pronalaženja svojih osobnosti u tekstovima autora. Slobodno nam pišite, dajte nam povratnu informaciju o vašem doživljaju pjesama i eseja koje ste čitali, jer to će nam biti najbolji pokazatelj uspjeha dopiranja do izvora duša čitatelja.
S poštovanjem,
administratori SMD-a
Obavijest::
TRENUTNO NEMA PROMOCIJA KNJIGE
O autoru:
Krešimir Šimić - Šima, rođen je u Slavonskom Brodu 07.11.1988.Osnovnu i srednju školu završio u rodnome gradu.Trenutno je student Kineziološkog fakulteta.Profesionalno se bavi trčanjem maratona i ultramaratona.Veliku ljubav gaji prema umjetnosti od najmlađih dana. Iza sebe ima izdanu knjigu "Suze moje duše", a knjiga "Moj ključ života" koje je također autor u javnosti će se pojaviti na proljeće 2010.godine.Jedan je od najmlađih članova Udruge umjetnika Tin Ujević u Zagrebu.Nagrađen je nekoliko puta spomenicama i priznanjima za svoje doprinose obilježavanjima dana prisjećanja žrtava u gradovima diljem Lijepe naše.Iza njega su uspješno istrčani brojni maratoni i ultramaratoni,kao npr. "108 km za 108.brigadu"(u čast poginulim pripadnicima 108. brigade,među kojima je i njegov otac), "7 maratonaca za 7 branitelja" (u čast prvih 7 poginulih branitelja Grada Splita), Osijek - Vukovar (u čast palim braniteljima Grada Osijeka i Vukovara), četverodnevna hodnja "Svaki kilometar za jednog heroja" (zavjetni križni put od Okučana do Iloka) i trenutno je u ciklusu priprema za istrčati u 09.mjesecu 2010.god. ultramaraton od Zagreba do Vukovara u dužini od 350 km. Knjiga "Suze moje duše" je za kratki vremenski period ispunila svoj san.Doprijela je do preko 1000 Hrvatskih duša, braniteljima i djeci usnulih vojnika daje snagu da izdrže ovozemaljske nedaće, upija čitateljeve suze boli, daje za pravo čitatelju da zapiše svoje osjećaje u njezinoj srži (prostor za zabilješku čitatelja) i u sebi nosi poruku "MOJ AUTOR I JA SMO SAMO OPOMENA ZA BUDUĆNOST". Do sada je održano 7 promocija diljem naše domovine,ali na toj brojci ne planira stati. Ljudi koji ju predstavljaju i govore u njezino ime su: Nedjeljka Balog (recezent i urednik), pukovnik (Damir Vinković (recezent i legenda Domovinskog rata), prof. i glumac Joško Ševo (voditelj na promocijama), Jurica Bohm (glazbeni program), pjesnik Ante Nadomir Tadić Šutra (voditelj na promocijama) i sam autor Krešimir Šimić.
Mudre misli K. Šimića
Svoje grijehe sakrivaš od Boga?To ti je čovječe kao da kuću želiš sakriti iza bambusovog štapa…
U životu ne postoji slučajnost,postoji samo Božja volja,a ti ili ju uspiješ oslušnuti ili ne…
Što god radio u svome ovozemaljskom životu,radi na slavu Bogu jer samo tako ćeš osjetiti okus istinskog uspjeha…
Čovjek ne voli lutati i zato upoznaj prisutnost ranjenog Krista u svome ovozemaljskom životu,jer to je jedini pravi put.Svi ostali te vode krivo ili te uvijek vrate na početak…
Do kada ćeš prebirati po tim zrncima koje ponekad nosiš oko vrata kao po mobitelu?Ta zrnca nisu dekoracijska stvar oko tvoga vrata,u njima čovječe leži tvoj spas…
Sa svojim dečkom ili sa svojom djevojkom ne živiš ljubav ako ga kitiš cvijećem i riječima „volim te“.Živjeti ljubav počinjete onoga trenutka kada mu/njoj prepustiš da čuva ono tebi najsvetije,DUŠU.
Ljubav je kao vijenac.Taj vijenac ne čini prekrasno svježe cvijeće,činite ga vi.Samo na vama je koliko ćete biti uspješni u njegovoj dekoraciji.
Govorimo da je ovozemaljski život težak križ i nikako ne želimo priznati da nam je težak upravo zbog nas samih,jer živimo neprirodnim i talačkim životom…
Kada sam počeo trčati cestovne maratone i „vrtjeti“ kilometre Lijepom našom,dojmila me se jedna mudra misao o maratoncima:“Najbolji put za krenuti prema sreći je KORAK“…To je doista tako,a ti ne moraš trčati,pruži taj korak na drugim poljima svoga života i naći ćeš sreću.Samo uporni i oni koji su spremni ući u koštac sa rizikom dođu do cilja…nitko drugi…
Mladost je igra i potpuna sloboda,a to znači da nam je u mladosti sve moguće.Uspjeh ovisi samo o čovjekovoj volji i odricanju potrebnom da prijeđe trnoviti put života i dođe do zacrtanog uspjeha…
Nisam samo sportaš i maratonac,smatram sebe ratnikom,a svaki maraton ratom.Biti ratnik ne znači savršenstvo,niti pobjedu ili pak neranjivost.Ratnik baš treba biti ranjiv,jer to je njegova najveća hrabrost...
Čovjek na zemlji je kao pčela u košnici!Svatko od nas ima svoje mjesto i zadaću ispod neba plavoga,samo je razlika u tome što je netko svjestan svoje zadaće,a netko ne želi to biti...
Voljeti i živjeti sa umjetnikom je težine kao vuča zatvorske kugle uz nogu po blatnjavom putu,ali ako ti je ljubav i vjera u toga čovjeka dovoljno jaka da ga prihvatiš takvoga,on će ti pokazati nešto najljepše,vidikovac sa kojega on promatra svijet…
Kontakt:
Kontakt za kupnju knjige:
091 544 3869 autor
099 414 3848 autor
Ako želite pisati autoru,
to možete činiti na e mail:
kresimir_simic@hotmail.com
kresimi@gmail.com
Ako i promašiš put Do Mjeseca,završit ćeš u svemir
Davno sam čuo da čovjekov najveći strah nije biti slab, da se čovjek istinski boji postati jak, doseći najbolje što može, ciljati u mjesec. Razmislim li bolje,shvaćam da toliko ljudi radije živi u svoja četiri zida i zadovoljava se što su prosječni, nego da izađu iz kalupa društva i postanu ono što su u djetinjstvu sanjali. To je zato jer se ljudi boje riskirati, boje se postati veliki. Ali ljudima treba dopustiti da riskiraju, jer će tako čovjek početi cijeniti svoj život i sve ono što posjeduje. Treba čovjeku dopustiti da pogriješi, jer samo će tako stići do toliko sanjanoga cilja. Jadan je onaj tko ne riskira. On se doduše možda neće nikada prevariti, niti razočarati, a još manje patiti kao oni što imaju san kojega slijede. Ali kada pogleda unatrag – jer uvijek gledamo unatrag – spoznat će da je potratio život, a to samo zato jer je svoje talente zakopao duboko u jamu u strahu da ih ne izgubi. Ja sam još mlad, negdje duboko u sebi nosim tu lijepu djetinjastu karakteristiku - sanjam…Želim pobijediti strah i postati jak. Ipak znam da život nije lak i da ću bezbroj puta biti razočaran, ali se ne bojim sanjati, željeti. Nije me strah riskirati, u ljubavi, u životu, na faxu, u sportu, u poslu. Hodao sam danima od Okučana do Iloka u čast žrtvama Vukovara,trčao sam mjesecima dok nisam osvojio medalju u svim atletskim trkačkim disciplinama,otišao sam na fakultet iako nisam završio gimnaziju,otišao u manekenske vode iako nisam bio rođen za to i radio još mnogo takvih čudnih stvari, ali nigdje nije bilo straha od neuspjeha. Baš zato volim sam sebe jer riskiram,ali nikada do kraja ne posrnem! Borim se i kada je najteže, ali opet se nadam boljem, to me i drži u životu. Uvijek imam snove, svoj svijet mašte koji uvijek mogu, ako to doista želim,ponovno izgraditi. Ako u nešto vjerujemo u to je potrebno uložiti svoje snove. Kao dijete ostao sam bez oca u Domovinskom ratu, stric je digao ruku na sebe i ostavili su me samoga u vrtlogu dobra i zla, tražio sam oslonac u svojoj djevojci, ali i ona me napustila. Preveliki je to teret za jednog dvadesetogodišnjaka, ali evo još sam živ,ponovno si gradim ljubav i život, jer sada na raskrižju života imam mogućnost san pretvoriti u stvarnost. Počinjem donositi odluke koje će me odvesti do mjeseca. I ponovno sam svjestan da će moje odluke mnogo puta biti pogrešne, ali znat ću da sam pokušao, da sam se borio. Jer mi hodamo da bismo padali, a padamo da bismo se dignuli .I na kraju krajeva ostati ću u svemiru,a put do mjeseca će zauvijek ostati moja putanja!
